Mobilni telefon ili kolokvijalno zvan mobitel prijenosni je i autonomni uređaj koji služi za bežičnu komunikaciju između korisnika. Veličina ovih uređaja odgovara veličini ljudskog dlana.
Također, nisu vezani uz upotrebu na određenom mjestu, već ih korisnik može koristiti gdje god se nalazi i pritom se može slobodno kretati u prostoru, biti u automobilu ili nekom drugom prijevoznom sredstvu. Mobilni telefoni rade na principu pokretne javne telekomunikacije veze tzv. Globalnog sustava za pokretnu komunikaciju (GSM).
Mobilni telefoni sastavljeni su od više sklopova
Sadržaj
Povijest mobilnih telefona
Kada su u pitanju mobilni telefoni prve generacije, na njima je bila moguća samo glasovna komunikacija i to uz upotrebu analognih modulacijskih postupaka i postepeno uz postupno uvođenje digitalne signalizacije. 1979. godine pojavio se analogni mobilni telefon i to kao ugradbeni dio automobila. Druga, u potpunosti digitalizirana generacija mobilnih uređaja postala je sredstvom razmjene informacija koje više nisu bile samo glasovne već i podatkovne, odnosno sada je bilo omogućeno i slanje tekstualnih poruka (SMS-ova).
Također, bio je omogućen i pristup internetu te je započela i razmjena elektroničke pošte. Mobilni uređaji su vrlo brzo postali iznimno popularni pa se u ožujku 2000. godine u svijetu izjednačio broj korisnika žičanih i bežičnih uređaja. Smatra se kako je treća generacija mobitela nastala početkom 21. stoljeća kada je mobilnim uređajima dodijeljena i nova, dodatna multimedijska dimenzija, odnosno bilo je omogućeno slanje i razmjena slikovnih sadržaja.
Od čega se sastoje mobilni telefoni?
Mobilni telefoni sastavljeni su od više sklopova od kojih se kao posebne cjeline mogu izdvojiti sljedeći dijelovi:
dijelovi za obradu visokofrekvencijskih signala (antena, radiofrekvencijsko pojačalo, modulator, demodulator, sklopovi za obradu osnovnog pojasa)
dijelovi za digitalnu obradu signala
sklopovi sučelja prema korisniku (zaslon od tekućih kristala, tipkovnica, kamera)
energetska jedinica (baterija)
Višenormski mobilni uređaji
Određeni modeli mobilnih telefona za telekomunikaciju koriste određene frekvencijske pojaseve (oko 90 MHz ili oko 1800 i 2000 MHz), stoga je vrlo važno prilagoditi visokofrekvencijsko sklopovlje vrsti frekvencijskog pojasa koji određeni mobilni telefon koristi te potrebnim normama. Upravo se zbog toga danas potiče proizvodnja višenormskih uređaja.
Posljednja, treća generacija mobilnih telefona služi se motom „Komunikacija bilo gdje i bilo kada“ što je ostvarivo kroz dodatnu primjenu komplementarnih satelitskih mobilnih sustava koji omogućavaju pokrivenost signalom na područjima gdje je to onemogućeno zemaljskom mrežom. S obzirom da je podatkovna komunikacija posljednjih godina uzela maha, posebno u segmentu poslovne komunikacije, ne čudi kako su mobilni uređaji dobili višestruke namjene, uz onu primarnu, telekomunikacijsku.
